Bruka Zmajica, ali je RSBiH taj koji treba da se crveni – heroine bez trunke podrške su ostavljene same

Rukometašice Bosne i Hercegovine doživjele su jedan od najtežih i najteže objašnjivih poraza u novijoj historiji, izgubivši u Nizozemskoj rezultatom 47:12 u okviru kvalifikacija za Evropsko prvenstvo. Već od prve minute bilo je jasno da naše reprezentativke nemaju pravi odgovor na igru domaće selekcije – nakon početnih 1:1 uslijedila je potpuna dominacija protivnica, pa je prvo poluvrijeme završeno rezultatom 25:7, a konačan ishod ostavio je gorak okus i nevjericu.

Teško je i napisati, a kamoli prihvatiti ovakav rezultat. Iza brojki koje bodu oči krije se mnogo dublji problem o kojem se gotovo i ne govori. Dok javnost u nevjerici gleda semafor, iz Rukometnog saveza BiH vlada gotovo potpuna šutnja. Upravo ta tišina dodatno produbljuje sumnju da ovaj debakl nije slučajnost, nego posljedica dugotrajnog nemara i lošeg upravljanja.

Posebno boli pomisao na djevojke koje su nosile dres Bosne i Hercegovine. Mlade rukometašice – djevojčice, tinejdžerke, studentice – našle su se na terenu protiv jedne od najjačih svjetskih selekcija, često bez adekvatne podrške i uslova. Umjesto da budu zaštićene i vođene, ostavljene su da svojim leđima pokrivaju probleme sistema koji očigledno ne funkcioniše kako treba.

Dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da se veliki broj igračica ne odaziva pozivima u reprezentaciju. Razlozi za to ostaju nepoznati, a odgovori izostaju. Javnost ima pravo znati – radi se o nacionalnoj selekciji, a ne privatnom projektu pojedinaca. Postavlja se pitanje odgovornosti: da li je problem u selektoru, upravi, organizaciji ili odnosu prema igračicama?

Ovakav rezultat nije pao s neba. On je, kako mnogi smatraju, direktna posljedica nebrige, improvizacije i površnog patriotizma koji se svodi na riječi i simboliku, bez stvarnog rada i sistema. Nakon godina čekanja da ženska rukometna reprezentacija zaživi, danas se ponovo javlja razočaranje i pitanje – da li je sve moglo i moralo biti drugačije?

Podrška djevojkama ne izostaje i neće izostati. One nisu krivci. One su, uprkos svemu, izašle na teren i dale koliko su mogle. Međutim, oni koji vode rukomet u Bosni i Hercegovini moraju konačno preuzeti odgovornost. Šutnja više nije opcija.

Vrijeme je za konkretne odgovore na ključna pitanja: zašto je došlo do ovakvog debakla i zašto se igračice ne odazivaju reprezentaciji? Bez iskrenog suočavanja s problemima i ozbiljnog rada, ovakvi rezultati bi mogli postati pravilo, a ne izuzetak.