Zlatan Ibrahimović progovorio na maternjem jeziku: Otac mi je musliman iz Bosne, naučio me disciplini, bio je pravedan
Zlatan Ibrahimović, jedna od najvećih fudbalera svih vremena, gostovao je u serijalu (Ne)uspjeh prvaka i dao intervju Slavenu Biliću.
Posebnu pažnju privukla je činjenica da je riječ o prvom intervjuu u kojem govori na materinjem jeziku, svima razumnjivom na ovim prostorima.
U razgovoru s Bilićem, govorio je o razdoblju nakon završetka igračke karijere i ulozi koju danas ima u svijetu fudbala.
– Hoću da budem drugačiji od drugih. Ne samo u fudbalu, nego sve u životu što radim. Ako si bio veliki igrač ne znači da ćeš biti veliki trener. Sada idem korak po korak. Kao igrač sam bio drugačiji, išao sam glavom kroz zid, samo da dođem do cilja – kazao je Ibrahimović za (Ne)uspjeh prvaka.
Govorio je o odrastanju u Švedskoj, osjećaju nepripadanja i okolnostima koje su oblikovale njegov karakter. Bez zadrške govori i o samouvjerenosti te aroganciji koje su ga pratile od samih početaka, objašnjavajući kako su te osobine bile dio odbrambenog mehanizma, ali i pogonsko gorivo za uspjeh.
– Rodio sam se u Švedskoj. Rosengardu, predgrađu Malmea. Otac mi je musliman iz Bosne, majka Hrvatica iz Zadra, koja je bila čistačica. Otac mi radio kao domar i bio je pjevač. On mi je pravio bolognese za sedam dana. Imao sam nešto da jedem, uz hljeb i mlijeko. Bio sam presretan zbog toga. Zahvalan sam na onome što sam imao. Za nešto više moraš zaraditi.
Prvi put sam u grad (Malme, op.a) otišao sa 16 godina. Srednju školu sam upisao u Malmeu. Išao sam autobusom, ali nekada kada nisam imao love, krao sam bicikla da bi se prevezao – sjetio se Zlatan, dodavši:
– On je bio pravdan otac. Shvatio sam ga samo nakon pogleda. Nikada me nije udario. Griješio sam mnogo, a on je galamio na mene. Bio je glava porodice. Naučio me disciplini. Ako kaže u devet da budem kući, bio sam tada kući. Nisam ga se bojao, ali sam znao da će biti problema… Naučio me disciplini. Rekao mi je dok sam kod njega moram poštovati njegova pravila.
Govorio je i o ratu.
– U Rosengardu je bilo ljudi iz svih dijelova bivše zemlje. Ali svi smo bili kao jedna porodica. Bio sam dijete, ali osjetio sam da je otac bio stalno na telefonu. Želio je dovesti porodicu iz Bosne u Švedsku. Osjećao sam se kao Jugosloven, ali nisam osjetio rat i ne mogu o tome mnogo pričati – kazao je Ibrahimović.
Ispričao je kako je trenirao taekwondo. Prije svega zbog rođaka sa očeve strane koji je bio bokser, a na kasetama je gledao Muhameda Alija, Jackie Chana, Bruce Leea. To mu je pomoglo i u fudbalu, zbog nekih poteza.
– Ako danas trčimo 10 kilometara, trčat ću. Ne kradem od tebe, nego od sebe. Kada sam povrijedio koljeno trčao sam na traci. Šest puta po dva minuta. Treba sam da idem u klozet. Nisam otišao. Trčao sam i usrao se. To sam ja – otkrio je Ibrahimović.
Ibrahimović se prisjetio i trenutka kada je potpisao prvi profesionalni ugovor s Ajaxom. Taj događaj, koji je označio početak velike karijere, njegova majka u početku je doživjela potpuno pogrešno. Nakon što ga je vidjela na televiziji, nazvala ga je u strahu, misleći da se dogodilo nešto tragično.
Tek tokom razgovora shvatila je da je njezin sin postao profesionalni fudbaler jednog od najvećih evropskih klubova.
Post Comment