Jakirović živi trenersku bajku u Engleskoj: Barbarez može ujediniti državu! To što rade naši klubovi je promašen recept

Od Zrinjskog do klupe engleskog Hull Cityja – put Sergeja Jakirovića mogao bi stati u rečenicu, ali njegova priča nipošto nije tako jednostavna. U samo nekoliko godina napravio je iskorak kakav se rijetko viđa, potvrđujući da se upornost, znanje i vjera u vlastiti rad na kraju uvijek isplate. Nakon što je u Turskoj s Kayserisporom položio ono što sam naziva „trenerskom maturom“, stigao je do kolijevke fudbala, gdje je danas dio šampionski zahtjevnog engleskog okruženja.

Sa sobom je poveo ljude od povjerenja, stvorio radno okruženje u kojem se računa na lojalnost i posvećenost, a vrata je širom otvorio i fudbalerima s naših prostora. Posljednji u nizu je Amir Hadžiahmetović, vezista koji je na posudbu stigao iz turskog Bešiktaša, čime je još jednom pokazao da vjeruje u kvalitet koji naši igrači mogu ponuditi.

No, uz trenerske Jakirović posjeduje i one još važnije kvalitete – ljudske. Nije tajna da je upravo njegova preporuka bila važna u tome da Feđa Dudić danas preuzme Maribor želeći da i drugi dožive ono što je on uspio, da se kroz fudbal potvrde i ostvare. O svemu tome otvoreno je govorio za Reprezentacija.ba portal.

Za početak, kako biste opisali svoje prve utiske o životu i radu u Championshipu?

– Konstantno naglašavam kako je rad u Engleskoj nekakva najveća stepenica i najveći uspjeh u mojoj dosadašnjoj karijeri. I dečki u stručnom štabu, na čelu sa mnom, brzo su se adaptirali i prihvatili sve zahtjeve koji su pred nas postavljeni. U dogovoru s čelnim ljudima kluba sve je teklo glatko, tako da smo takvu efikasnu suradnju nastavili i do danas. Jednostavno idemo od utakmice do utakmice i svaki sljedeći izazov je najvažniji. Nema euforije, nema tragedije, prvenstvo je pravi maraton, pa ćemo tek nakon prvog kruga moći pričati o dojmovima s te rezultatske strane. Malo smo se kasnije ekipirali, pa je u nekim utakmicama patio rezultat zbog nedostatka širine. Sada već imamo jasnije konture momčadi i onoga što želimo prezentirati na terenu – priča nam Jakirović.

Koje su najveće razlike između rada u Engleskoj i u regionu, u smislu organizacije kluba, treninga i samog mentaliteta igrača?

– Ne želim nikoga omalovažiti, uostalom, sam sam prve trenerske i fudbalske korake započeo u Hrvatskoj i kasnije me put odveo u Bosnu i Hercegovinu, ali razlike su enormne. Od infrastrukture, kampova, podrške koju mladi igrači kroz akademije imaju. Imamo moderne kampove, grijane terene, stručni štabovi klubova broje minimum deset ljudi. Ako to usporedimo sa situacijom u BiH kad sam ja tek stigao, u dobrom dijelu klubova video analize protivnika i vlastite momčadi radili su prvi ili pomoćni treneri, onda znamo gdje smo u odnosu na fudbal na Otoku. Na koncu pogledajmo i organizacije utakmica. Ovdje je to jedan pravi spektakl gdje je sve podređeno gledatelju koji uživa u fudbalu u svakom segmentu. Sve je to dio kulture i tradicije u Engleskoj. Onda pogledate stadione na našim prostorima i sjetite se da navijači prije većine utakmica s nestrpljenjem iščekuju vremensku prognozu… Mislim da sam vam sve rekao.

U Hull City je nedavno stigao i Amir Hadžiahmetović, povremeni reprezentativac BiH. Kako je došlo do tog transfera?

– Amir je odličan dečko i pravi profesionalac, o čemu svjedoči i sjajna karijera koju ima iza sebe. Dogovorili smo se lako jer smo uvidjeli da neće imati prostora za minute u Bešiktašu. Samim tim se otvorila i ta opcija posudbe, što je bila sjajna situacija zbog našeg poznatog slučaja s transferima. Ima visoku radnu etiku, momčad ga je brzo prihvatila i mi u timu smo presretni jer je stigao. I on će podizati svoju formu s vremenom, budući da se priključio naknadno, stoga najbolje od njega tek očekujemo.

Pominjalo se da je i Stjepan Radeljić bio blizu dolaska u Hull. Koliko je to bilo realno i da li je na radaru bio još neko od bh. igrača?

– Stjepana sam osobno doveo u Rijeku, jer sam ga pratio duže vrijeme, još od naših utakmica u Zrinjskom i Sheriffu na suprotnim stranama. Odlično igra u Rijeci u kontinuitetu, zaradio je poziv u A reprezentaciju BiH, što govori dovoljno o njegovoj formi i izvedbi. S dolaskom u Hull smo imali puno želja, neke od njih jesu bile s naših prostora i iz domaćih liga. No, kažem, bili smo skučeni zbog tog spomenutog embarga, a svi ti dečki su imali ugovor, stoga su za nas bili nedostižni. U međuvremenu smo se okrenuli dostupnim i realnim opcijama i zadovoljni smo s odrađenim prijelaznim rokom.

Kada spominjete taj embargo, na što tačno mislite? Očito nije baš tako jednostavno dovesti igrača kojeg želite…

– Uh, pravila su stroga. Postoje određeni limiti u više kategorija. Broj domaćih igrača, onih posuđenih, veliku ulogu igraju i godine. Kada dovodite igrače van Engleske, poželjno je da imaju i određenu kvotu nastupa u nacionalnoj A selekciji. Puno se toga mora poklopiti da bi se krenulo u realizaciju s igračima s ovih prostora. Uostalom, lako je pogledati i vidjeti da nije baš veliki broj onih koji su dospjeli ovamo i ostavili nekakav duboki trag.

Koliko uspijevate pratiti dešavanja u Premijer ligi BiH?

– Naravno da pratim sve u skladu s obavezama ovdje. Kad god mogu, gledam i utakmice Zrinjskog zajedno sa svojim štabom i to sve skupa doživljavamo emotivno. U kontaktu sam i s dosta igrača s kojima smo tamo radili, naravno i s direktorom Šulentom. Imam mnoštvo prijatelja i ostavio sam lijepe odnose u svom Mostaru, gdje redovno i svratim ako imam priliku. Sad je tamo moj Metkovac, Igor Štimac, koji radi sjajan posao. Legenda je hrvatskog fudbala, bio je pravi uzor mladićima moje generacije u Metkoviću kad smo krenuli igrati. Njegovo ime ima težinu, donio je potrebno iskustvo i nastavio raditi gdje je stao Mario Ivanković. Želim im svu sreću na novom europskom putu i da nas sve zajedno učine ponosnima, te da na koncu obrane titulu prvaka države.

Na kojim stvarima bi, po Vašem mišljenju, trebalo najviše raditi da bi fudbal u BiH napredovao – infrastruktura, organizacija, rad s mladima ili nešto treće?

– Ljudi s naših prostora imaju potencijal i sjajne predispozicije u svakom segmentu. Izbacili smo toliki broj igrača za svjetske klubove, a nemamo sustav. Takvi uređeni sustavi bi izbacili još veći broj sjajnih igrača, jačali domaće lige i reprezentacije. Taj recept nije težak i može se prepisati od recimo Španije ili Njemačke. Moramo akumulirati veći broj mladih igrača, osigurati im protočne lige i rangove fudbala u kojima će moći participirati. Ne znam iz kojeg su se razloga naši klubovi okrenuli promašenom receptu dovođenja gotovih proizvoda ili stranaca, ali sam siguran da to dugoročno nije dobro. Nastavno na to dolazi i loša infrastruktura i na jedan klimavi i slabo organizirani rad dobijete još jedan dodatan problem. Kažem, rješenja ima ali potrebno je zasukati rukave i uključiti sve razine vlasti u rad.

Rijetkim trenerima iz BiH polazi za rukom raditi van granica države. Feđa Dudić je dobio šansu da vodi Maribor, klub koji ste također vodili, i to velikim dijelom upravo Vašom zaslugom. Je li tačno da ste ga preporučili?

– Držim da si trenerske kolege s ovih prostora moraju međusobno biti podrška. Naravno da ću, ako sam u prilici, reći sve najbolje o nekom od trenera s kojima se dobro poznajem. Tako možeš biti dobra preporuka i vjetar u leđa, što je ljudska ali i sportska karakteristika. Feđini dobri rezultati imaju težinu, radio je dobar posao u nekoliko klubova, stoga sam gospodinu Ilcaliju rekao samo najbolje. Kao i za mog bivšeg suradnika Đalovića ranije, čija se epizoda nažalost završila prerano. Nadam se da će suradnja Maribora i Dudića biti duga i što uspješnija.

Šta je bila vaša formula uspjeha? Niko nije sa klupe premijerligaša došao baš do Hulla…

– Na to pitanje mi je teško dati odgovor s obzirom da se treneri mijenjaju kao na traci. Mislim da sam u pravu ako kažem da jednostavno nemaju vremena prezentirati što mogu i znaju. Bez jednog kontinuiteta i čvrste podrške neće ići i nećemo stvarati mlade i kvalitetne trenere. Dovoljno govori činjenica da sam ja 2022. godine postao prvi trener u historiji kojem je produžen ugovor. Za sada BiH ne slijedi primjer Hrvatske u kojoj su se okrenuli neprovjerenim strancima, tako da se nadam da će barem s te strane ostati konzistentni.

Pratite svakako i reprezentaciju BiH za koju ste svojedobno igrali pod palicom Bake Sliškovića. Nažalost, Austriju nismo uspjeli pobijediti u Zenici…

– Mislim da je BiH pružila sjajan otpor. Šteta je krajnjeg rezultata zbog nekoliko propuštenih sjajnih prigoda, ali generalno je to bila prilično dobra utakmica. Austrija je renomirana europska reprezentacija. Njihovi igrači su nositelji igre u klubovima iz Lige Petice, a s klupe ih predvodi fudbalski vizionar Rangnick. Mislim da smo nekad nerealni prema vlastitim mogućnostima i očekivanjima. BiH je i dalje u igri, ima 12 bodova i dvije utakmice s Maltom i Kiprom gdje će biti favorit. Uz dobre rezultate s ta dva gostovanja i pobjedom protiv Rumunije kući će biti minimalno druga u skupini, što je bio i postavljeni cilj pred same kvalifikacije.

Kakav je na Vas dojam ostavio imenjak Barbarez?

– Barba je bio kapiten te naše sjajne generacije koju je vodio Baka Slišković. On je čovjek čije ime u bh. fudbalu nosi najveću težinu i koji je sposoban ujediniti cijelu državu, što je i pokazao nebrojeno puta. Naravno da se čujemo, čestitamo si uspjehe i pobjede i involviran sam u sve što radi na klupi BiH. Sjajno je ušao u kvalifikacije i vjerujem da će osigurati minimalno baraž, u kojem je kasnije sve moguće.

Opišite nam za kraj život u Engleskoj – da li ste se navikli na kulturu i svakodnevicu van terena?

– Moram priznati da mi je u Hullu sjajno, baš kao i cijelom mom timu. Sami grad i regija su dosta živopisniji i zanimljiviji nego središnji dio Turske, u kojem smo boravili prvu polovicu godine. To nam je ipak važno, s obzirom da nekada morate i fokus skloniti s obaveza na terenu i oko njega. Ispočetka smo puno radili, pa smo jedan dio priprema odrađivali i u Turskoj. Kad smo se nakon nekog vremena aklimatizirali, obišli smo i lokalne gradove, posjetili manchesterski derbi. Posjetila me i supruga, pa tako na neki način umanjimo tu udaljenost i kilometre koji nas dijele. I dalje je fokus na sve ono na terenu i oko fudbala, ipak je to takav intenzivan i težak posao.

Dakle, možete se zamisliti dugoročno na Ostrvu? Skoro se pisalo i o interesu Bešiktaša.

– Engleska je fudbalska kolijevka, svaki se trener želi tu što duže zadržati,  pa tako i ja. Naravno da na koncu sve ovisi o rezultatu i učinku momčadi na terenu. Svoje sam momčadi vodio u sva tri evropska takmičenja, tako da za cilj ostaje da se jednog dana okušam u izazovima u Premiershipu i ostvarim snove svih trenera s ovih prostora. Da, bilo je nagađanja oko mog preuzimanja Bešiktaša, ali moram naglasiti da je na takvim nagađanjima i ostalo. Gradimo jedan plan i pravi projekt u Engleskoj, nije bilo nikakvog smisla niti opcije da to napustimo tek tako, pogotovo s povratkom u ligu u kojoj sam se već dokazao. Što nosi budućnost, to ćemo tek vidjeti, podvukao je Jakirović na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.