Neki maestralnog Bosanca nisu željeli u reprezentaciji, a onda se ukazao Ćiro. Ostalo je historija

U subotu, prije početka utakmice Bosne i Hercegovine protiv San Marina, Miralem Pjanić će se i zvanično oprostiti od reprezentativnog dresa. Iako se već prošle godine povukao iz nacionalnog tima, Savez je odlučio organizirati kratku ceremoniju u čast jednog od najvećih veznjaka koje je BiH ikada imala.

Rođen 2. juna 1990. u Tuzli, Miralem je s porodicom kao dijete izbjegao iz ratom zahvaćene Bosne. Djetinjstvo je proveo u Luksemburgu, gdje je i započeo nogometni put. Njegov talenat ubrzo je prepoznao francuski Metz, odakle je karijera krenula uzlaznom putanjom – Lyon, Roma, Juventus, pa čak i Barcelona. Pjanić je bio kreator igre, dirigent sredine terena i igrač koji je, kad je bio u svom elementu, djelovao kao da ima oči na leđima.

Težak put do dresa BiH

Još kao tinejdžer bio je pozivan u mlade selekcije BiH, no administrativne prepreke, poput kašnjenja s pasošem, usporile su njegov ulazak u reprezentaciju. Uprkos brojnim ponudama, čak i pritiscima iz Luksemburga, Pjanić je ostao vjeran Bosni i Hercegovini.

„Ja sam rođen u BiH, moji su roditelji iz Bosne, moje srce kuca za BiH“, govorio je tada, dok su se u pozadini vodile borbe s birokratijom, pa čak i napadi iz vlastitog Saveza.

Debi za A selekciju upisao je 2008. godine pod palicom Miroslava Ćire Blaževića. U narednih 16 godina odigrao je 115 utakmica i postigao 17 pogodaka, a najsjajniji trenutak karijere ostaje Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. godine, prvi i zasad jedini nastup Zmajeva na velikoj sceni.

Ipak, iako su Pjanićeva generacija i njegovi saigrači poput Džeke, Spahića ili Lulića obećavali više, rezultati reprezentacije često su ostajali ispod očekivanja. Uvijek je bilo entuzijazma, ali rijetko kontinuiteta.

U maju 2024. Pjanić se oprostio emotivnom objavom:

“Poslije 16 godina za moju Bosnu i Hercegovinu došao je trenutak da kažem završeno je. Ovo je sigurno jedna od najtežih odluka koje sam morao donijeti, ali s ogromnim ponosom i istinskim zadovoljstvom kažem – dosta je. Odigrao sam 115 utakmica, iskusio toliko radosti, odlazak na Svjetsko prvenstvo – sve je to bio san koji sam imao kao malo dijete i koji je postao stvarnost. Uvijek sam s ljubavlju i ponosom nosio dres svoje države, igrao za svoj narod, za naše vjerne navijače diljem svijeta”, napisao je Pjanić.

Ipak, u kasnijim intervjuima nije potpuno zatvorio vrata reprezentacije, priznajući da je još u dobroj formi i da „žar i volja“ i dalje postoje.

Epilog karijere

Danas je član moskovskog CSKA, nakon što je prošao put od francuskih i italijanskih velikana do Barcelone, Bešiktaša i Sharjaha. Možda nije ispunio baš sve što se od njega očekivalo, ali njegova klasa nikada nije bila upitna.

Subotnja oproštajna svečanost bit će podsjetnik na karijeru obilježenu talentom, odanošću i tihom elegancijom.