Navijači su ga pamtili po izuzetnoj tehnici, eleganciji i svestranosti, zbog čega je stekao nadimak „gospodin u kopačkama“.

Iako je bio prepoznatljiv po dresu s brojem deset, mogao je igrati na gotovo svim pozicijama, uvijek stavljajući interese ekipe ispred vlastitih.

Željko Matuš rođen je 9. augusta 1935. godine u Donjoj Stubici, a fudbalsku karijeru započeo je u Tekstilcu iz Oroslavja.

U Dinamo je stigao 1954. godine i ubrzo postao jedan od najvažnijih fudbalera zagrebačkog kluba.

S Dinamom je osvojio prvenstvo Jugoslavije 1958. godine, kao i tri Kupa Jugoslavije, 1960., 1963. i 1965. godine.

Posebno mjesto u njegovoj karijeri zauzima sezona 1962/63., kada je kao kapiten predvodio Dinamo do finala Kupa velesajamskih gradova, takmičenja koje je prethodilo današnjoj Evropskoj ligi.

Na putu do finala Dinamo je eliminisao Porto, Bayern i Ferencváros, a posebno se pamti pobjeda protiv Bayerna rezultatom 4:1 u Münchenu.

U finalu je uspješnija bila Valencia, ali je Matuševa generacija ostala upisana u historiju kao prva koja je Dinamo odvela do evropskog finala.

Matuš je ostvario velike uspjehe i nastupajući za reprezentaciju Jugoslavije.

Na Evropskom prvenstvu 1960. godine osvojio je srebrnu medalju, a nekoliko sedmica kasnije postao je olimpijski prvak na Igrama u Rimu.

U finalu olimpijskog turnira protiv Danske, koje je Jugoslavija dobila rezultatom 3:1, Matuš je postigao pogodak za vodstvo 2:0.

Dvije godine kasnije nastupio je i na Svjetskom prvenstvu u Čileu, gdje je Jugoslavija stigla do polufinala i takmičenje završila na četvrtom mjestu.

Matuš je ostavio trag i u jednom neobičnom poglavlju historije hrvatskog fudbala.

Godine 1956. nastupio je za reprezentaciju Hrvatske u prijateljskoj utakmici protiv Indonezije u Zagrebu.

Bio je to jedini susret hrvatske reprezentacije u periodu od 1945. do 1990. godine.

Hrvatska je slavila rezultatom 5:2, a upravo je Matuš postigao prvi pogodak na toj utakmici.

Osim po fudbalskim uspjesima, Matuš je bio poznat i po obrazovanju te profesionalnoj karijeri izvan sporta.

Pripadao je generaciji sportista koji su uspješno povezivali vrhunski sport i akademsko obrazovanje.

Nakon završetka igračke karijere posvetio se stomatologiji, a profesionalni i životni put nastavio je u Švicarskoj, gdje je proveo posljednja desetljeća.

Zagrebački klub potvrdio je njegovu smrt i podsjetio na značaj koji je imao u velikoj historiji Dinama.

„Znamenita Dinamova desetka, naš karizmatični Željko Matuš, važna figura velike historije purgerskog kluba i dragi član naše plave porodice, zauvijek nas je napustio u svojoj 92. godini“, objavio je Dinamo.

Iz kluba su podsjetili i na njegovu eleganciju i sportsko ponašanje, zbog kojih su ga, baš kao i legendarnog Milana Antolkovića, nazivali „gospodinom u kopačkama“.

„Dragi Željko, neka ti je vječna slava i hvala. Počivao u miru Božjem“, poručili su iz Dinama.

Odlaskom Željka Matuša zagrebački klub ostao je bez jednog od svojih najvećih fudbalera, čovjeka koji je osvojio četiri domaća trofeja, olimpijsko zlato i predvodio Dinamo do historijskog evropskog finala.

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare