Ranije je jedan od čestih problema reprezentacije bila nemogućnost održavanja istog nivoa igre tokom svih 90 minuta. Dobre faze smjenjivale su se s dugim periodima pasivnosti, a primljeni pogodak nerijetko je značio i gubitak kontrole nad utakmicom.

U prva četiri kola Lige nacija vidjeli smo drugačije lice Zmajeva.

Barbarezova ekipa nije u svakoj utakmici dominirala, niti je riješila sve probleme, ali je pokazala sposobnost prilagođavanja. U Varšavi je znala izdržati pritisak, protiv Rumunije iskoristiti ofanzivni potencijal, protiv Švedske odgovoriti kvalitetnom protivniku, a u drugom susretu s Poljskom pronaći način da dođe do pobjede.

Upravo je ta raznovrsnost možda najvažnija promjena.

Bosna i Hercegovina više ne mora odigrati gotovo savršenu utakmicu da bi ostvarila pozitivan rezultat. Može doći do bodova i kada protivnik ima bolje pojedince, kada se utakmica ne razvija prema očekivanjima ili kada mora promijeniti prvobitni plan.

To je osobina koju imaju ozbiljne takmičarske reprezentacije.

Remi bez golova protiv Poljske na njenom terenu bio je mnogo više od jednog osvojenog boda.

Bosna i Hercegovina pokazala je da može ostati organizovana protiv reprezentacije koja u svojim redovima ima Roberta Lewandowskog, Piotra Zielińskog i niz igrača s iskustvom nastupa na najvišem evropskom nivou.

Zmajevi nisu imali kontrolu tokom cijelog susreta. Poljaci su naročito u drugom poluvremenu stvarali opasne situacije, ali je odbrana uspijevala izdržati nalete domaćina, dok je Martin Zlomislić nekoliko puta sačuvao mrežu.

Posebno su se izdvojile njegove intervencije nakon udaraca Mattyja Casha i Sebastiana Szymańskog, kao i odbrana pokušaja Zielińskog u samoj završnici.

Ipak, utakmica u Varšavi nije bila isključivo priča o golmanu. Bila je to potvrda da reprezentacija može igrati disciplinovano, zatvarati prostor i ostati rezultatski konkurentna čak i kada protivnik ima izraženiju inicijativu.

Istovremeno, taj susret pokazao je i određene nedostatke. Bosna i Hercegovina povremeno je teško izlazila iz pritiska, a napadačke akcije nisu bile dovoljno kontinuirane.

Upravo zbog toga utakmica protiv Rumunije, odigrana samo tri dana kasnije, imala je poseban značaj.

Ako je gostovanje Poljskoj pokazalo koliko je Bosna i Hercegovina napredovala u defanzivnoj organizaciji, pobjeda protiv Rumunije rezultatom 4:2 demonstrirala je koliko opasna može biti u napadu.

Četiri pogotka na gostujućem terenu nisu samo impresivan statistički podatak. Način na koji su postignuti pokazao je da Barbarez na raspolaganju ima fudbalere sposobne ugroziti protivnika kroz različite vrste akcija.

Ono što posebno ohrabruje jeste činjenica da su strijelci bila četiri različita igrača.

To pokazuje da se ofanzivni učinak ne mora oslanjati isključivo na jednog napadača. Golovi mogu dolaziti iz veznog reda, nakon prekida, iz kaznenog prostora i kroz uključivanje igrača koji nisu stalno u početnoj postavi.

U Bukureštu se vidjela i važnost Esmira Bajraktarevića, čija su kreativnost i asistencije dale dodatnu dimenziju napadu.

Naravno, primljena dva pogotka upozoravaju da nije sve bilo idealno. Kada se ekipa više otvori i odlučnije krene prema protivničkom golu, ostavlja i više prostora iza svojih linija.

Međutim, za reprezentaciju koja je dugo tražila ofanzivni identitet, četiri gola na gostovanju predstavljaju značajan iskorak.

Utakmica protiv Švedske na Bilinom polju imala je posebnu težinu. Bio je to posljednji reprezentativni nastup Edina Džeke, jednog od najvećih fudbalera u historiji Bosne i Hercegovine.

Emocije su bile prisutne od početka, ali je reprezentacija morala odgovoriti i na ozbiljan sportski izazov.

Taj trenutak imao je simboliku koja nadilazi jedan osvojeni bod.

Na večeri u kojoj se reprezentacija opraštala od svog dugogodišnjeg kapitena, jedan od najmlađih i najperspektivnijih fudbalera preuzeo je odgovornost i donio izjednačenje.

Džekin odlazak ostavlja ogromnu prazninu, ne samo u napadačkom smislu nego i u svlačionici, gdje je godinama predstavljao autoritet i oslonac saigračima.

Ipak, utakmica protiv Švedske ponudila je razlog za optimizam. Mladi igrači nisu djelovali kao fudbaleri kojima tek treba objasniti šta znači reprezentativni dres. Pokazali su da mogu donositi odluke i u trenucima najvećeg pritiska.

Posljednji susret ovog reprezentativnog prozora bio je važan iz nekoliko razloga.

Prije svega, Bosna i Hercegovina već je imala tri utakmice bez poraza, ali je trebalo potvrditi da rezultati nisu slučajnost i da ekipa može nastaviti osvajati bodove protiv kvalitetnih protivnika.

Pobjeda nad Poljskom rezultatom 1:0 u Zenici upravo je to donijela.

Za razliku od prvog međusobnog susreta u Varšavi, kada je važan dio zasluga za osvajanje boda pripao golmanu Zlomisliću, domaći duel imao je dodatnu takmičarsku vrijednost.

Barbarezova ekipa uspjela je pronaći put do pobjede i pritom sačuvati vlastitu mrežu.

Činjenica da su Zmajevi u dvije utakmice protiv Poljske primili ukupno nula golova posebno je značajna. Riječ je o reprezentaciji s kvalitetnim pojedincima, protiv koje je teško sačuvati koncentraciju tokom svih 90 minuta.

Ova pobjeda pokazala je i da se kod bh. reprezentativaca razvija pobjednički mentalitet. Dobar nastup više nije dovoljan sam po sebi. Ekipa sve češće pokazuje da želi i zna pretvoriti trud u konkretan rezultat.

Jedan od najvećih pomaka vidljiv je u boljoj saradnji odbrane i veznog reda. Tarik Muharemović, Nikola Katić i Sead Kolašinac donose čvrstinu i iskustvo, dok ostatak ekipe sve bolje zatvara prostor. Posebno se ističe Muharemović, koji preuzima sve veću odgovornost. Dvije utakmice protiv Poljske bez primljenog gola najbolja su potvrda napretka.

Armin Gigović i Ivan Bašić donijeli su dodatnu stabilnost sredini terena. Gigović se izdvaja energijom, kretanjem i agresivnošću, dok Bašić doprinosi organizaciji igre i distribuciji lopte. Ipak, Zmajevi još imaju prostora za napredak, posebno kada se suoče s visokim presingom protivnika.

Četiri različita strijelca protiv Rumunije i pogodak Kerima Alajbegovića protiv Švedske pokazuju da Zmajevi više ne zavise od jednog igrača. Alajbegović i Esmir Bajraktarević donose brzinu i kreativnost, dok Demirović i Tabaković nude različita rješenja u završnici. Nakon Džekinog oproštaja upravo će raspodjela napadačke odgovornosti biti ključna.

Zahtjevan raspored od četiri utakmice pokazao je da Barbarez ima sve više kvalitetnih opcija. Rotacije nisu značajno narušile rezultate, a pogodak Ermina Mahmića protiv Rumunije potvrdio je važnost igrača iz šireg kadra. Veća konkurencija za mjesta u početnoj postavi mogla bi biti jedan od ključnih faktora daljnjeg napretka reprezentacije.

Iako su rezultati prvenstveno zasluga kolektiva, četiri imena posebno se izdvajaju. Ne nužno samo zbog postignutih golova ili asistencija, nego zbog načina na koji su iskoristili priliku, preuzeli odgovornost i dodatno učvrstili svoju poziciju u reprezentaciji.

Povreda Nikole Vasilja otvorila je prostor Martinu Zlomisliću, koji je pokazao da reprezentacija ima pouzdanu alternativu među stativama. Posebno se istakao na gostovanju Poljskoj, gdje je nizom odličnih intervencija bio jedan od najzaslužnijih za osvojeni bod. Njegova smirenost i sigurnost ulile su dodatno povjerenje odbrambenoj liniji, a nakon ovog ciklusa konkurencija na golmanskoj poziciji postala je znatno ozbiljnija.

Muharemović je tokom četiri utakmice dodatno potvrdio da izrasta u jednog od najvažnijih fudbalera nove generacije Zmajeva. Sigurnost u duelima, pravovremene reakcije i sve veća odgovornost u organizaciji odbrane pokazali su njegovu takmičarsku zrelost. Pogotkom protiv Rumunije dao je doprinos i u napadu, ali njegov najveći dobitak jeste status fudbalera oko kojeg Barbarez dugoročno može graditi posljednju liniju.

Alajbegović je još jednom pokazao zbog čega se smatra jednim od najvećih talenata bh. fudbala. Njegova brzina, dribling i spremnost da preuzme odgovornost donijeli su novu dimenziju napadu Zmajeva. Pogodak protiv Švedske, u emotivnoj noći oproštaja Edina Džeke, bio je najbolja potvrda njegovog potencijala. Iako je tek na početku reprezentativne karijere, Alajbegović se već nameće kao igrač sposoban odlučivati važne utakmice.

Gigović je kroz ovaj ciklus pokazao koliko može biti važan za ravnotežu Barbarezove ekipe. Njegova pokretljivost, agresivnost u duelima i sposobnost da poveže odbranu s napadom dali su dodatnu čvrstinu veznom redu. Pogotkom protiv Rumunije potvrdio je da može biti opasan i u završnici. Možda nije uvijek u centru pažnje, ali njegov doprinos kolektivnoj igri čini ga jednim od najvećih dobitnika ovog reprezentativnog okupljanja.

Četiri utakmice bez poraza, osam osvojenih bodova i sve veća sigurnost u igri potvrđuju da reprezentacija Bosne i Hercegovine pod vodstvom Sergeja Barbareza ide u dobrom smjeru. Zmajevi su pokazali karakter, taktičku disciplinu i kvalitet mladih fudbalera koji sve odlučnije preuzimaju odgovornost. Prostora za napredak još ima, ali najvažnije je da se ponovo stvaraju temelji reprezentacije koja može ravnopravno igrati s kvalitetnim evropskim selekcijama. Novembarski susreti pokazat će može li ovaj obećavajući početak prerasti u još značajniji rezultatski iskorak.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare