Historiografija i istraživanje prošlosti općenito sa sobom su izrodili razne fenomene, a jedan od njih tiče se i tendencije da se korijeni modernih pojava ili institucija projiciraju što dublje u prošlost. Ni fudbal nije ostao imun na takav pristup, pa ćete u internetskim bespućima pronaći teze o fudbalu koji su igrali Asteci, kineskom fudbalu iz 2. i 3. stoljeća prije nove ere ili o srednjovjekovnom fudbalu. I naravno da su ljudi u prošlosti koristili elipsoidne oblike za razne vidove zabave, no pojava onog što danas percipiramo kao fudbal jasno se vezuje za polovinu 19. stoljeća i prostor Engleske. Tamo i tada nastali su prvi fudbalski savez, prvo fudbalsko takmičenje (FA kup), najstarija fudbalska liga, kao i prvi fudbalski klubovi. Kolijevka fudbala. S pravom će se hvaliti gordi Englezi.

Nešto manje od 200 godina poslije, početak je radne sedmice, lokacija je kultni Elland Road, jedan od onih stadiona koje i dalje kolokvijalno zovemo „pravim engleskim“. Domaćin je simpatični 23-godišnjak rođen u Ljubljani, porijeklom iz Zavidovića, Tarik Muharemović. U goste mu je došao godinu stariji momak kojeg porodično porijeklo veže za Donju Orahovicu kod Gračanice sa očeve, odnosno Lišnju kod Prnjavora sa majčine strane – Amar Dedić.

Te večeri, Muharemović je imao više razloga za slavlje. Leeds je savladao Newcastle sa 4:1, a Tarik je upisao prvu zvaničnu asistenciju. Dedić je uoči ovog susreta imao problema sa povredom, no dovoljno je važan treneru Matthiasu Jaissleu da ga, uprkos tome, stavi u početnih 11. Nije se to ispostavilo kao najsretnija odluka; Dedić je izašao u 58. minuti, obnovio je povredu i sada definitivno mora na pauzu.

Slavlje Muharemovića na utakmici protiv Newcastlea / FOTO: Lee Smith / Action Images via Reuters

Uz spomenute Muharemovića i Dedića, u prva tri ranga engleskog fudbala trenutno nastupa pet fudbalera. Anel Ahmedhodžić je u Burnleyu, Vladan Kovačević u Norwichu (oba Championship), dok u trećem rangu nastupa Admir Bristrić, bivši mladi reprezentativac naše zemlje, koji je član Leicester Cityja, posrnulog šampiona Engleske iz 2016. godine. Ne zaboravimo i sjajnog Sergeja Jakirovića, menadžera Hull Cityja. On je postao prvi trener iz BiH ikada koji je izabran za stratega mjeseca u Premier ligi. Onoj engleskoj, kod nas se već dokazao. Blizu dolaska bio je i Kerim Alajbegović, no transfer u Chelsea je propao.

Toliko bh. fudbalera u najbolje tri engleske lige nije bilo od sezone 2020/21, kada su u Premier ligi boravili Sead Kolašinac i Muhamed Bešić. Njih dvojica su – sve zajedno – za cijelu sezonu „skupili“ jedan nastup, i to onaj Kolašinčev za Arsenal. Kvantitet u ovom slučaju „čupali“ su Asmir Begović (Bournemouth), Ivan Šunjić (Birmingham) i Mario Vrančić (Norwich), sa bitnijim ulogama u svojim Championship timovima.

Protekle sezone u najjačoj ligi na svijetu nismo imali nijednog bh. fudbalera, u sezoni 2024/25 bio je tu tek Asmir Begović bez ijednog nastupa za Everton, a posljednji sa značajnijom ulogom u Premiershipu bio je Anel Ahmedhodžić, koji je u sezoni 2023/24 upisao 31 nastup za Sheffield United.

Begović je promijenio veliki broj klubova u Engleskoj. Portsmouth, Yeowil Town, Ipswich, Stoke City, Chelsea, Bournemouth, QPR, Everton, Leicester… / Stoke City / X

Također, u sezoni 2017/18 ukupno pet bh. fudbalera igralo je u Premier ligi i Championshipu. Begović je imao bitnu ulogu u Bournemouthu, kao i Kolašinac u Arsenalu, dok je Bešić sezonu završio sa dva nastupa za Karamele. U Championshipu tada su bili Vrančić (Norwich) i Milan Đurić (Bristol City), dok je Bešić poslan na posudbu u Middlesbrough.

Dakle, računajući prva tri ranga, nikada nismo imali više naših fudbalera u engleskom fudbalu.

Zanimljivo i da je Bristrić prvi naš fudbaler koji je zaigrao u League One još od 2014. godine i Bahrudina Atajića sa epizodom u Shrewsbury Townu.

Kako je prvi Bosanac u najvišem rangu engleskog fudbala postao legenda kluba za koji nije igrao

Prvim Bosancem u Premiershipu često se titulisao naš bivši reprezentativac Muhamed Konjić. I to je faktografski tačno – klubovi su 1992. godine odlučili osnovati Premier ligu, njena prva sezona bila je 1992/93, a prvi bh. fudbaler u tom takmičenju jeste upravo Konjić. On je u sezonama 1998/99, 1999/00 i 2000/01 12 puta nastupio za Coventry u najvišem rangu. Ostao je vjeran klubu i nakon ispadanja, pa je mnogo dublji trag ostavio u Championshipu.

Ipak, valja razumjeti da je Premier liga naslijedila englesku Prvu diviziju, također najjači rang tamošnjeg fudbala, a prvim Bosancem i Hercegovcem u toj ligi titulišemo Božidara Jankovića. Ovog rođenog Sarajliju dobro pamte stariji navijači Željezničara. Božo je duže od decenije nosio plavi dres, a bio je i član šampionske generacije (1971/72) i to kao drugi strijelac tima sa 13 golova.

Kada je stigao do 28. godine i dozvole za odlazak u inostranstvo, Janković se otisnuo na Otok i potpisao za Middlesbrough. Nije to bilo bajno doba za The Boro, no klub se još nalazio u prvoj ligi. Za dvije i po godine, Janković će skupiti 55 nastupa i postići 16 golova. U njegovoj drugoj sezoni (1979/80) postat će najbolji strijelac ekipe sa 12 pogodaka na kontu.

Načitani advokat, koji je navodno posebno volio djela Ive Andrića, u Engleskoj je ostao najviše upamćen po sezoni 1980/81. Bio je to njegov pretposljednji nastup pred odlazak iz Middlesbrougha – Boro je na svom Ayresome Parku dočekao Ipswich Town, tim koji se tada borio za titulu sa Aston Villom. Villi je tad trebao tek bod na kultnom Highburyju za osvajanje prvog mjesta, no timu Ronalda Saundersa nikako nije išlo. Arsenal je vodio sa 2:0 već na poluvremenu, tišina je ispuštala krikove u svlačionici gostiju, a katastrofu je slutio rezultat iz Middlesbrougha – drugoplasirani Ipswich vodio je sa 1:0. A onda je na scenu stupio Janković. Pedeset sedma minuta, centaršut Johna Craggsa, Sarajlija sa desetkom na leđima glavom šalje loptu u mrežu za 1:1. Minuta je 90, novi centaršut sa desne strane – i novi gol glavom ubojitog Sarajlije! Slavi Janković, dao je dva gola, ali mnogo više slave navijači Aston Ville – poraz od Arsenala ih više ne brine mnogo – postali su šampioni Engleske! „On je legenda Aston Ville“, reći će vam navijači Aston Ville zainteresovani za slavnu klupsku prošlost. Bez da je ikada bio njihov član.

Jasno je da, ipak, bh. fudbalera u Engleskoj kroz prošlost nije bilo mnogo. Ni blizu koliko u nekim drugim evropskim zemljama iz kojih redovno crpimo reprezentativnu bazu.

Osnovni razlog leži u maloj količini naše dijaspore u Velikoj Britaniji. Nezvanične procjene govore o oko 10 hiljada britanskih građana bh. porijekla, što je, jasno, neuporedivo sa – samo za primjer – skoro 250 hiljada Bosanaca i Hercegovaca u Njemačkoj. Iako su prvi Bosanci na otoku vjerovatno bili oni koji su se u Drugom svjetskom ratu zadesili na gubitničkoj strani, a onda utočište pronašli na Ostrvu već 1946. godine, realnost je da je za naše ljude La Manš dugo ostao nepremostiva prepreka. Većina Bošnjaka koji danas žive na Otoku stigli su kao izbjeglice devedesetih godina.

Bosanska kuća u Birminghamu / / / BH UK Network

No, bitnu ulogu svih ovih proteklih godina igrale su i radne dozvole. Njihovo dobijanje u Engleskoj redovno je naporan zadatak. Prije Brexita, proces izdavanja radnih dozvola fudbalerima izvan Evropske unije uglavnom je bio vezan za njihov reprezentativni staž. Tako je Muhamed Bešić u početku imao nevolja oko sticanja radne dozvole, a navodno je Avdiji Vršajeviću, tada desnom beku Hajduka, propao već dogovoren transfer u Middlesbrough baš zbog izostanka spomenute dozvole. Iako je igrao u životnoj formi i nastupio za Zmajeve čak i na Mundijalu, nedostajalo mu je nastupa za A selekciju našeg tima.

Sistem je promijenjen nakon izlaska Velike Britanije iz EU. Uvedeno je bodovanje, gdje igrači koji ne dobiju „autopass“ moraju skupiti minimalno 15 bodova na osnovu vlastite karijere za izdavanje dozvole. Postoji i takozvano „ESC pravilo“ – ono dozvoljava engleskim klubovima da dovedu igrače koji ne mogu skupiti minimum od 15 poena. U teoriji, klubovi iz Premier lige i Championshipa mogu imati pravo na dovođenje do četiri takva fudbalera, a broj „ESC“ mjesta određuje se prema minutama koje su klubovi dali domaćim fudbalerima u prethodnoj sezoni. Englezi ne vode previše računa u tome, pa je, primjerice, Liverpool u proteklom prelaznom roku dobio pravo na svega jedan „wildcard“. Istrošili su ga, stoga su Redsi, uprkos problemima u odbrani, morali poslati Ifeanyija Ndukwea na posudbu u Levante. Detalji nisu ni važni; bit je da dobijanje radne dozvole u Engleskoj za fudbalere i dalje nije lak posao.

Sedmica je počela bh. derbijem Muharemović – Dedić na Elland Roadu, a završila još jednim dobrim Tarikovim nastupom za Leeds u remiju protiv Palacea (0:0). Dedić je, nažalost, propustio duel sa Hullom i Jakirovićem upravo zbog ranije spomenute povrede.

Iza sve trojice je, u svakom slučaju, odličan period. Muharemović je izabran za igrača mjeseca u Leedsu, Dedić je fudbaler augusta u Newcastleu, dok je Jakirović proglašen najboljim trenerom Premiershipa za protekli mjesec.

God, Save the King! Bože, čuvaj Tarika, Amara, Sergeja i sve naše u engleskom fudbalu!