“Bio sam najbogatiji u gradu, a onda uperili 40 pušaka u mene” – Vahi spalili kuću, mjesecima bio ranjen i ostao bez svega

Legendarni bosanskohercegovački fudbaler i trener Vahid Halilhodžić (72) već tri godine nije aktivan u fudbalu, a pitanje je da li će se ikada više vratiti. Otkaz u Maroku – i to nakon što je reprezentaciju odveo na Svjetsko prvenstvo 2022. godine – teško je podnio. Bio je to jedan od najtežih trenutaka u njegovoj karijeri, ali i u životu, koji je ionako obilježen brojnim iskušenjima.

Vahid Halilhodžić, poznat kao Vaha, ranjen je 1992. godine tokom ratnih sukoba u Bosni i Hercegovini. Mjesecima se oporavljao, a u maju 1993. godine bio je primoran napustiti Mostar i Jablanicu zbog prijetnji koje je dobivao. Prijetnje su dolazile od pripadnika zloglasne oružane formacije Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Na kraju je ostao bez svega – kuća mu je spaljena, a 1997. godine postao je državljanin Francuske.

“Bio sam možda najbogatiji čovjek u Mostaru…”, ispričao je Vaha u intervjuu za emisiju “(Ne)uspjeh prvaka” koju je vodio Mario Stanić: “I jednog dana ti sve spale, opljačkaju, hoće da te ubiju… Ostao sam bez ičega. Nemam nijednu uspomenu, sliku, ništa iz karijere. Sve se poništilo. Uložio sam u biznis, a onda se vratio u stan od 29 kvadrata s balkonom. Kupio sam ga slučajno da imam gdje prespavati u Parizu, na petom spratu bez lifta. I tamo sam bio sa svojom djecom, dok sam u isto vrijeme pomagao familiji u Jablanici i Mostaru.”

Kako je Halilhodžić ostao bez svega?

U intervjuu iz 2002. godine, Halilhodžić je istakao da bi njegov životni put bio sasvim drugačiji da nije bilo rata. Izgubio je kuću i uspomene, i to u trenutku kada je tek bio uložio novac u građevinu i biznis.

“Bio sam dovoljno bogat, sve je dobro išlo, i da se nastavilo tako, mislim da bih postao mladi penzioner koji lunja po kafanama. Uvijek je oko mene bila ekipa, pili smo viski Čivas, pušili havane, oko nas lijepe djevojke… Ali, sukobi su promijenili sve. Dvije godine nisam ništa radio, trebalo mi je vremena da se saberem”, rekao je Halilhodžić, dodajući da mu se u to vrijeme “zgadio” fudbal u Jugoslaviji, iako je tada tek učio za trenera i trebao biti pun elana.

Sukob u Mostaru

Prisjetio se i 1992. godine, koja je bila prelomna u njegovom životu: “Kad sam čuo pucnjavu oko kuće, nazvao sam suprugu. Plakala je i rekla da su oko kuće vojnici. Krenuo sam prema kući i ušao u Rondo, a tamo specijalci sa šljemovima, njih pedesetak. S druge strane tri auta naše policije. Stao sam između dvije vatre i prepoznali su me, i naši policajci i specijalci. Pucnjava je prestala.”

Halilhodžić se prisjeća kako je tada opsovao vojnike i pokušao ih otjerati. “Izađe kapetan, s finom bradom, njegovanom. Kaže mi: ‘Još jedan korak i gotovi ste’. Stanem, vidim da nišane u mene. Shvatio sam da nema šale. Policajci su me pozvali k sebi, stajao sam nepomično pola minute, a onda polako ušao u auto i otišao kući.”

Kako je ranjen Vahid Halilhodžić?

U jednom od svojih intervjua ispričao je i kako je ranio samog sebe: “Kao ugledan čovjek u Mostaru, znao sam neke informacije. Načelnik DB-a mi je dao škorpion i rekao da su vremena ružna, da treba imati nešto za samoodbranu. Bio sam ispred kuće, čekao da je neko napadne. Nosio sam oružje zataknuto za pojas, ali me počelo žuljati. Kad sam ga pomaknuo, slučajno je opalio i pogodio me blizu zadnjice. Metak je ušao desetak centimetara. Onda je počela politička igra – da sam ranjen, da ovo, da ono. Tako mi se, eto, dogodilo i to da sam pucao sam sebi u guzicu.”

Iako ranjen, dao je intervju u kojem je opisao sukob kojem je svjedočio u Mostaru: “U trenutku velike pucnjave bio sam ispred svog kafića. Supruga mi je rekla da se oko kuće puca. Bez razmišljanja sjeo sam u auto i odjurio prema Rondou. Kad sam stigao, vidio sam mnogo naoružanih ljudi. S jedne strane vojska, s druge rezervna policija. Ušao sam između njih i pucnjava je stala. Pokušao sam uspostaviti kontakt s komandirima, ali jedan vojnik mi je zaprijetio: ‘Stani, upucat ću te!’ Išao sam dalje, nadajući se da će me prepoznati, ali još jedan vojnik mi je rekao: ‘Ako mi se približiš, upucat ću te’. Iza mene su policajci vikali: ‘Vaha, bježi kući, ubiće te’. Kada sam se okrenuo, vidio sam da su nišanili u mene i bio sam uvjeren da će pucati.”

Ko je Vahid Halilhodžić?

Vahid Halilhodžić je jedan od najboljih fudbalera u historiji Veleža iz Mostara, gdje je igrao od 1971. do 1981. godine, uz kratku pozajmicu u Neretvi. Bio je napadač i postigao je više od stotinu golova u jugoslovenskom fudbalu. Svoj talenat je potvrdio prelaskom u francuski Nantes, gdje je postao legenda, a karijeru je završio u Paris Saint-Germainu. Igrao je i za reprezentaciju Jugoslavije, odigravši 15 utakmica i postigavši osam golova.

Trenersku karijeru započeo je u Veležu početkom devedesetih, a potom radio u Francuskoj, Monaku, Turskoj i Aziji. Najveći uspjeh ostvario je s Lilom, kojeg je uveo u francusku elitu i Ligu šampiona. Vodio je i PSG, Trabzonspor, Al-Ittihad, reprezentacije Obale Slonovače, Alžira, Japana i Maroka. Usprkos uspjesima, njegov put je često bio obilježen kontroverzama i nepravednim otkazima, ali ostao je upamćen kao jedan od najboljih trenera s ovih prostora.