Rukometna reprezentacija Bosne i Hercegovine doživjela je debakla od Češke u 2. kolu kvalifikacija za Evropsko prvenstvo 2028. godine. Zmajevi su poraženi sa 19:32, a poraz je mogao biti i gori da Česi nisu popustili u posljednjih pet minuta.

Rukometni sport se posljednjih godina, a najmanje 11, suočava sa velikim problemima. Savez postoji, a kao da ne postoji. Kancelariju kao da ima, generalnog sekretara kao da ima, Upravni odbor kao da ima, a suštinski nema ništa od toga. Jedino ima selektora muške A reprezentacije, koji je na toj funkciji bez plate 23 mjeseca. Damir Doborac snosi odgovornost za poraz i debakl od Češke, ali je posljednji u lancu odgovornih. Poraz od Češke je samo kulminacija loših odluka i užasnog rada.

Gostujući u podcastu “Indirekt” prije nekoliko godina, Amar Osim, legendarni trener Željezničara, opisujući tada stanje u Želji, kazao je, da parafraziram, da svako misli da može biti predsjednik, trener, direktor, ekonom, sekretar. Tako je i u bh. rukometu. Svako misli da može da obavlja neku funkciju, a rezultata rada nema ni na mapi. Muška liga nam je izjednačena, ali nekvalitetna. Žensku seniorsku ligu igraju kadetkinje. Dobre igrače rijetko izbacujemo, napredak se ne vidi i svake godine pravimo sve više koraka unazad.

Plasman na Evropsko prvenstvo sada ostaje san, jer nakon dva ubjedljiva poraza, jedna smo od najgorih selekcija u cijelim kvalifikacijama. Do kraja su nam ostala dva meča sa Izraelom, te po jedan sa Slovenijom kući i Češkom u gostima. Uz sve probleme, dosad je reprezentacija odskakala od Saveza rezultatima, ali duel s Češkom dodatno je zakucao ekser u kovčeg bh. rukometa. Ovo je bio samo sportski debakl, ali posljednji u nizu, jer sve ostale debakle u rukometu doživjeli smo već mnogo ranije i svaki novi ne može nas iznenaditi.

Kada je košarkaška reprezentacija Srbije osvajala medalje na velikim takmičenjima, bili su snimci pomoćnog trenera Mute Nikolića, koji je govorio: “Što se radujete, sve je ovo normalno”. Za bh. rukomet bi se moglo reći: “Što se iznenađujete, sve je ovo normalno i očekivano?!”.