INTERVJU/ “Barbareza nisam odbio, nije bilo smisla da dođem!”

Stjepan Lončar proživljava svoju malu fudbalsku renesansu. Dvadesetosmogodišnji vezista se nakon epizode za zaborav u Lechu skrasio u Istri, a otkako je došao u Pulu, svoju karijeru je oživio i postao jedan od nosilaca tima sa “Aldo Drosine”. Za njega je posebno april bio mjesec iz snova – s četiri gola i dvije asistenije pokazao je da još uvijek ima onu klasu zbog koje je svojedobno, kao igrač Rijeke, s razlogom pozivan u reprezrentaciju.

Ovakav rasplet karijere, priznaje i sam, nije mogao ni očekivati. Do prije godinu dana je imao bogat ugovor sa Ferencvarošom, put ga je lako mogao odvesti i na mnogo unosniju adresu – sve je bilo gotovo s odlaskom u Saudijsku Arabiju, ali na kraju je u Puli daleko od blještavila i miliona pronašao ono što novac ne može kupiti – formu zbog koje se ponovo priča o njegovom imenu.

O svemu tome Lončar je govorio u razgovoru za Reprezentacija.ba portal, a nezaobilazna tema je svakako bio i državni tim od kojeg se oprostio. Sada se već i sam pita je li prenaglio, osjeti da u toj priči još nije rekao svoju posljednju riječ. Pogotovo jer se sa Sergejom Barbarezom na čelu ponovo traže igrači sa karakterom, iskustvom i gladni dokazivanja…

– Još od epizode u Ferencvarošu svašta se izdešavalo. U posljednji čas mi je propao transfer u Saudijsku Arabiju, glavom sam već bio tamo, a nakon što je iznenada sve palo u vodu nisam imao opciju nego da idem u Lech. Ispostavilo se to kao greška. Tamo sam se zadržao samo tri mjeseca, nisam kliknuo s trenerom, nisam bio njegova želja i jednostavno to je bio neplaniran transfer – priča nam Lončar o razlozima pada svoje karijere.

Novu inspiraciju, novu strast i novu priliku da ponovo zasja dobio je u Istri. U ovom klubu svakim danom su sve više svjesni koliko su sreće imali kada su bivšeg fudbalera Širokog Brijega privolili da dođe.

– Tokom pauze me je kontaktirao sportski direktor Istre Saša Bjelanović, predstavio mi je projekat kluba, a vidjevši sve to nije mi trebalo dugo da kažem – okej, dolazim. Ta priča koju klub radi sa Deportivo Alavesom je ozbiljna. Imam samo riječi hvale za sve ovo što sam dosad vidio, a i sam život u Puli mi odgovara. Sve je na većem nivou nego ranije. I trener je jako dobar. Taktički dobro odrađujemo sve što traži od nas, samo još da uhvatimo tu “evropsku vizu”.

Sezona u HNL-u dugo nije bila zanimljivija. Na vrhu se vodi prava borba između Hajduka, Dinama i Rijeke, gdje svaki bod znači život, a uzbuđenja ne manjka ni u donjem dijelu tablice. Samim tim i stadioni su sve puniji.

– Za razliku od prijašnjih sezona kada je dominirao jedan klub ili imao samo jednog konkurenta, sada je baš neizvjesno, rijetko ko se usuđuje prognozirati šta će biti. Koliko je napeto na vrhu, toliko je gusto i u sredini među klubovima koji vode borbu za Evropu, ali i među onima koji se bore za opstanak. Dobra je to stvar i za hrvatski fudbal.

Dolaskom Sergeja Barbareza na čelo reprezentacije, mogućnost za povratak i nova poglavlja možda nisu tako daleka kako se činilo prije nekoliko mjeseci. I sam je svjestan da je prerano donio odluku o povlačenju, iako ne skriva da su brojne ustvari utjecale da podvuče crtu.

– Sad o tome ne razmišljam. Najbitnije mi je sada da zabijam, asistiram, pomažem i sebi i klubu, a onda šta bude-bude. Već sam ranije izjavio da se osjeti nova energija u i oko reprezentacije. Vidimo da su pored Barbareza, u stručnom štabu brojni bivši igrači s vrhunskim karijerama od kojih se mnogo može naučiti. Siguran sam da je reprezentacija na pravom putu, ali da bi se došlo do rezultata, treba imati strpljenja. Ja sam siguran da će sve doći na svoje – govori Lončar za Reprezentacija.ba portal.

Danas, nakon povratka u sjajnu formu u Istri, postavlja se pitanje što je zapravo bio ključni razlog da donese odluku o povlačenju iz reprezentacije. Poslije toga ga je Barbarez čak i zvao za prijateljske utakmice na početku svog mandata. Bezuspješno…

– Malo se to drugačije procesuiralo u našoj javnosti. Kada me Barbarez pozvao bio sam zapravo na odmoru, uopšte nisam trenirao, a na moru se spakovati i doći odjednom pred utakmice sa Italijom i Engleskom mi nije profesionalno. Nisam se osjećao spremnim. Svako ko je u fudbalu shvatit će o čemu govorim, tu nema ništa loše… Bio je to korektan razgovor sa Barbarezom, uopšte nije bilo tenzija.

Nije skrivao ni koji su razlozi zbog kojih je ranije odlučio da se povuče. Sada drugačije gleda na reprezentaciju.

– Osjećao sam se kao višak. Smatram da je saradnja sa igračima trebala biti bolja, energija koja je naprimjer sad prisutna, tada nije bila… Ružno je uopšte te misli stavljati sebi u glavi, ali nekada sam imao osjećaj kao da nisam dio svega toga. Iako je to ustvari nešto za što trebaš da živiš, da si sretan što ideš tamo i boriš se za mjesto – za kraj je kazao Lončar.

(Reprezentacija.ba)