Medunjanin otkriva: ‘Prosinečki nije znao ni kako se zovu neki igrači’

O tome šta Louis Van Gaal predstavlja u fudbalskom svijetu suvišno je trošiti riječi. Iako su mnogi njegove ljudske osobine često osporavali, one stručne su neupitne, a zanimljivo je da je Haris Medunjanin jedan od rijetkih fudbalera za koje je pronašao epitete rekavši da ga “nevjerovatno podsjeća na Ruuda Gulitta”.

Bilo je to u vremenu kada su Medunjanina svrstavali među najbolje mlade igrače u Nizozemskoj. Iako na kraju nije nadmašio Gulittovu, izgradio je prilično solidnu karijeru tokom koje je igrao u nekoliko evropskih liga, a u tačno 60 utakmica je oblačio i dres reprezentacije Bosne i Hercegovine za koju je postigao devet pogodaka. Nakon onog protiv Latvije je od strane Marjana Mijajlovića dobio i nadimak “Sarajevski šmeker”, koliko zbog svoje harizme, toliko i zbog toga što je bio posebna sorta igrača. Više majstor nego rauber. Više kreativac nego trkač.

Otkako je stavio tačku na karijeru Medunjanin se rijetko pojavljuje u medijima. Danas je u trenerskim vodama, donedavno je radio kao pomoćnik u španskom drugoligašu Castellonu, a čekajući nove izazove vrijeme provodi u Sarajevu. Iskoristili smo to kako bismo porazgovarali sa njim o brojnim temama.

– U Sarajevu mi porodica živi, svaki slobodan trenutak koristim da dođem, da ih posjetim… Usput malo i sa rajom igram “na male”. Priključio sam se čak i malonogometnoj reprezentaciji na poziv braće Blažević. U početku sam bio malo skeptičan, ali kada sam otišao na trening i vidio sve to, stvarno je lijepa priča i raduje me što je tu još nekoliko bivših fudbalera poput Zukanovića, Cocalića… Vidjet ćemo šta će se desiti tu. Rekao sam da ću igrati ako budem spreman, a ne da idem da se brukam, kroz smiješak kaže Haris Medunjanin na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.

PRESELIO SE U SARAJEVO

Nije Medunjanin mirovao ni nakon što je završio igračku karijeru u Castellonu. Upravo u ovom španskom klubu je započeo i svoju trenersku priču.

– Trudio sam se da što više traje moja igračka karijera, uživao sam u tome, ali nekada mora doći i kraj. Kada je došao pitali su me u Castellonu da li imam želju da ostanem i radim zajedno sa mojim prijateljom Dickom Schreuderom kojeg poznajem od ranije, što sam vrlo rado i prihvatio. Bilo mi je ugodno tamo, mogao sam da radim svoj posao, da pričam sa mladim igračima, da ih usmjeravam. Vidjet ćemo na ljeto šta će biti. Neko vrijeme ću sada boraviti u Sarajevu.

Prisjeća se kako je tokom karijere imao priliku da sarađuje sa brojnim trenerima. Nije ih baš sve simpatisao, ali kada bi morao izdvojiti jedno ime, onda nema dilemu ko je “number one”.

– Van Gaal! On je baš bio trener koji je imao karakter, autoritet i uvijek je znao šta da kaže, kako da motiviše igrače, tako da ću za njega reći da je najbolji od svih sa kojima sam radio.

“VARNICE” SA ROBIJEM I MEŠOM

Nije tajna da među onima koji mu nisu “legli” je bio Robert Prosinečki za vrijeme čijeg mandata se i definitivno povukao iz reprezentacije. Ranije je izjavio kako Robi polovini igrača nije znao ni imena, a Baždareviću je zamjerao “bojažljivost” i što su mali veći igrači mogli da rade što požele. Danas se na to sve ne želi vraćati.

– Ma, nije to bilo ništa, nego se jednostavno u nekim stvarima nisam slagao sa njima i rekao sam u tom trenutku ono što mislim. Daleko od toga da imam nešto protiv njih. Dao Bog da im ide što bolje u životu, to im želim, isti taj Meša je zaslužio da negdje bude trener… Nositi deset godina dres reprezentacije za mene je bilo nešto posebno i najviše žalim što nismo otišli na još koje veliko takmičenje. Po kvaliteti smo mogli, bila je baš dobra generacija, ali imali smo često nesreću u baražu da naletimo na Portugal.

Pohvalio je i sjajan start Sergeja Barbareza na klupi reprezentacije.

– Odlično su krenuli, nema šta, iako se vidjelo da ponekad treba imati i dozu sreće. Momci su pokazali u Rumuniji da znaju, umiju i to su potom potvrdili i na domaćem terenu protiv Kipra osvojivši nova tri boda. Ovo je start kakav dugo nismo imali, koji donosi samopouzdanje, pogotovo sada kada slijede dvije utakmice sa San Marinom koje se moraju pobijediti. Sve je do nas. Stručni štab je dobar, a veliki je broj i mladih momaka koji igraju u dobrim ligama.

NEOSTVARENI TRANSFERI

Svoju karijeru Medunjanin je započeo u Nizozemskoj, a još je igrao u Španiji, Izraelu, Turskoj i Sjedinjenim Američkim Državama. Otkrio je kako je vrlo blizu bilo to da na ovoj listi bude i Rusija.

– Kada traje karijera, uvijek se priča o tim opcijama, ponudama… Tako je i za vrijeme igranja u AZ Alkmaaru bila aktivna priča da me želi Ajax, zatim kasnije Sevilla, mada ne znam koliko je sve to bilo konkretno. Za Zenit, recimo, jeste. Bilo je to kada sam bio u Izraelu, pričao sam i sa njihovim trenerom Lucescuom, ali nije se realiziralo.

Najljepše mu je bilo u Španiji.

– U Deportivu sam se baš dobro osjećao. Uvijek kažem da fudbaler mora mentalno biti dobar, pogotovo ako ne igra, a ja nisam imao neku veliku minutažu i opet im je bilo lijepo. Imao sam prijatelje, uživao sam u životu… Španija je jedna od tih zemalja gdje se odlično osjećaš kao čovjek. Što se kaže – zemlja za poželjeti za život.

Na kraju, zamjera li sebi nešto, pitamo ga.

– Nisam trebao da se svađam sa trenerima, da kažem šta mislim, to su situacije u kojima nikada ne možeš biti u pravu. Čak i ako jesi. To danas često kažem mladim fudbalerima. I za mene bi bilo puno bolje da sam, kada sam imao 18-19 godina, puno više slušao trenere, da šutim i radim. To je za mene bio veliki problem, uvijek sam nešto želio reći. Eto, to je ono što sebi najviše zamjeram, otkrio je Medunjanin na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.

(Reprezentacija.ba)